Visokokvalitetno sjeme soje – temelj uspješne proizvodnje

Soja je jedna od kultura čija je proizvodnja u Europi znatno porasla tijekom proteklih 15 godina. Od 2009. do 2019. godine, količina proizvedenog sojinog zrna povećala se za 130 %, dok su se površine na kojima se uzgaja udvostručile. U Hrvatskoj je uzgoj soje u istom razdoblju narastao za gotovo 80 %, a vrhunac je dostignut 2022. godine s 91.000 hektara, dok je u 2023. godini ta brojka pala na 71.000 hektara.

Hrvatska se 2023. godine pozicionirala kao četvrta u Europskoj uniji po proizvodnji soje, odmah iza Italije, Francuske i Rumunjske. Iako je prosječna otkupna cijena zrna u 2023. godini pala u odnosu na rekordne 2021. i 2022., soja i dalje ostaje privlačna kultura za poljoprivrednike, a predviđa se da će njezina proizvodnja rasti i u budućnosti. Kao mahunarka koja obogaćuje tlo dušikom, soja je važna u plodoredu. U EU je uzgoj soje poduprt proizvodnim poticajima i ekološkim programima unutar Zajedničke poljoprivredne politike.

EU potiče uzgoj soje s ciljem smanjenja ovisnosti o uvozu, posebno o GMO soji, kako bi se povećala samodostatnost.

Zdravstveno stanje – sjeme soje

Kao i kod svih kultura, ključ za uspješan uzgoj soje leži u kvaliteti sjemena. Hrvatska ima dugu tradiciju u proizvodnji sjemena soje, a domaće oplemenjivačke kuće nude visokokvalitetne sorte. Hrvatska je također među vodećima u Europi po količini certificiranog sjemena soje. Iako se poljoprivrednici mogu odlučiti za korištenje vlastitog sjemena s gospodarstva, ono obično ne pruža isti nivo sigurnosti kao certificirano sjeme, posebno kada je riječ o zdravstvenom stanju.

Prenošenje bolesti sjemenom

Mnoge bolesti soje prenose se upravo putem zaraženog sjemena. Najčešće se radi o gljivičnim bolestima poput plamenjače (Peronospora manshurica), koja se prenosi zaraženim sjemenom. Iako ova bolest često ne uzrokuje veće gubitke, drugi patogeni, poput gljiva koje uzrokuju bijelu trulež, sušenje stabljike i fuzarijsku trulež, mogu prouzročiti ozbiljnije štete.

Osim gljivica, zaraženo sjeme može prenijeti bakterije, poput Pseudomonas syringae, i viruse poput virusa mozaika soje (SMV), što može dovesti do značajnog smanjenja prinosa. Certificirano sjeme podliježe strožoj kontroli, što smanjuje rizik od širenja bolesti.

Tijekom kišovitih razdoblja povećava se rizik od propadanja sjemena

Povećano propadanje sjemena i slabija klijavost češći su u uvjetima vlažnog vremena nakon sjetve, posebno u teškim tlima koja zadržavaju vlagu. Iako usjev ponekad može nadoknaditi početne gubitke, to nije uvijek slučaj. Jača zaraza sjemena, loša klijavost i slabiji početni razvoj biljaka mogu značajno smanjiti prinos. Dodatni pad prinosa moguć je jer se uzročnici bolesti s prenesenim sjemenom razvijaju zajedno s usjevom. To vrijedi za većinu bolesti koje se šire sjemenom soje. Primjerice, gljive vrste Phomopsis ne uzrokuju samo truljenje sjemena i propadanje klijanaca, već i čestu bolest u našim poljima poznatu kao sušenje stabljike.

Iako zaraza može potjecati iz biljnih ostataka, češći izvor je zaraženo sjeme koje unosi uzročnike bolesti u nasad. Zaražene biljke koje iz njega izrastu šire bolest tijekom vegetacije. Slična je situacija s drugim bolestima koje „vrebaju“ na zaraženom sjemenu. Među njima se posebno ističu purpurna pjegavost (Cercospora kikuchii), antraknoza (Colletotrichum lagenarium) i koncentrična pjegavost (Alternaria alternata). U nepovoljnim uvjetima za klijanje sjemena, osobito kada ima previše vlage, ove gljive mogu uništiti sjeme ili klicu. Često se događa da se bolesti razvijaju s biljkom tijekom vegetacije. Kod antraknoze dolazi do prijevremenog sušenja stabljike, dok simptomi purpurne i koncentrične pjegavosti postaju vidljivi na listovima i stabljikama. Iako su ove bolesti u Hrvatskoj relativno rijetke, povremeno se pojavljuju i mogu prouzročiti gubitke u prinosu.

Je li bijela trulež najopasnija bolest soje?

Prema mnogim domaćim stručnjacima, bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) smatra se jednom od najštetnijih bolesti soje u Hrvatskoj. Ova bolest može se prenositi sjemenom. Uzročnik bijele truleži stvara sklerocije, trajne strukture nalik crnim kamenčićima različitih oblika, koje se stvaraju u velikom broju na zaraženim biljkama, uključujući i mahune. Tijekom žetve, sklerocije se mogu pomiješati sa sjemenom soje i tako završiti u tlu, gdje mogu uništiti mlade biljke ili uzrokovati zarazu većeg broja biljaka na polju.

Što se tiče virusnih bolesti, najpoznatiji virus koji se prenosi sjemenom soje je virus mozaika soje (SMV). Zaraženo sjeme soje prepoznaje se po tamnim šarama koje se zrakasto šire iz hiluma. Biljke koje izrastu iz takvog sjemena također su zaražene, a lisne uši dalje šire virus po usjevu.

Što je zaraza ranija, to su štete veće. Osim gljivičnih bolesti, sjemenom se mogu prenositi i bakterije te virusi. Bakterija Pseudomonas syringae, koja uzrokuje bakterijsku pjegavost, poznatu i kao “bakterijska plamenjača” soje, također se širi zaraženim sjemenom. U Hrvatskoj se bolest pojavljuje ovisno o sorti, lokaciji i sezoni. Iako proizvođači obično pridaju manje pažnje virusnim bolestima, one mogu značajno smanjiti prinos soje.

Laboratorijsko sjeme soje jamči zdravlje usjeva

Zaraza sjemena spomenutim bolestima najčešće se događa tijekom vegetacije. Sjemenski usjevi soje redovito se nadziru od strane ovlaštenih stručnjaka, koji kontroliraju prisutnost bolesti. Neke bolesti su potpuno neprihvatljive, dok se druge toleriraju u malim postotcima. U sjemenske usjeve ulaže se više pažnje nego u merkantilne, a osim terenskog nadzora, sjeme se dodatno testira u laboratoriju, čime se osigurava visoka razina zdravstvene zaštite.

Razina kontrole vlastitog sjemena obično nije toliko rigorozna kao kod certificiranog sjemena. Međutim, to ne znači da je farmersko sjeme loše kvalitete – ono može biti vrlo učinkovito, ovisno o uvjetima. Izbor između certificiranog i vlastitog sjemena često ovisi o ekonomskim faktorima, uključujući troškove, ulaganja i ciljani prinos. Bez obzira na izbor, proizvođači soje trebali bi voditi računa o zdravstvenom stanju sjemena, razumjeti bolesti koje se prenose sjemenom i biti svjesni mogućih rizika korištenja zaraženog sjemena.

Foto: Dario Ivić