Postrna sjetva ekološke soje i ekološki uzgoj
Globalno zatopljenje ne donosi samo topljenje polarnih kapa, porast razine mora i sve snažnije nepogode, već i produljenu vegetacijsku sezonu koju možemo iskoristiti u poljoprivredi.
Nakon žetve ozimih kultura poput pšenice i ječma, koja zbog viših temperatura dolazi sve ranije, već početkom srpnja, te kasnije pojave prvih mrazeva, naši kontinentalni krajevi sada imaju gotovo četiri mjeseca toplih dana. Ovo razdoblje pogoduje uzgoju druge, tzv. postrna sjetva, koja se sije “u strnjak” – ostatke žetve prethodnih kultura. Kako bi testirali ovu ideju, na površinama poljoprivrednika Stjepana Zorića blizu Erduta, uz Dunav, ove je godine pokrenut makropokus postrne sjetve soje. Projekt se provodi uz suradnju i stručnu podršku prof. dr. sc. Bojana Stipeševića s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek i dr. sc. Marka Josipovića s Poljoprivrednog instituta Osijek.
Nakon postavljanja sustava za navodnjavanje 10. srpnja 2023., koji je financiran kroz mjeru 4.1.1., već 15. srpnja na tabli gdje je neposredno prije žetvena durum pšenica započela sjetva makropokusa. Parcelu od oko 20 hektara, koja je već deset godina pod ekološkim nadzorom, zasijali su s tri sorte soje (Aurelina, Achillea i Lissabon, sve u najranijoj 000 grupi zriobe) koristeći tri različite sijaćice (John Deere, Agromens i Vaderstad) prilagođene teškim uvjetima sjetve. Veći dio površina navodnjavao se prema preporukama dr. sc. Josipovića, dok je manji dio ostavljen kao kontrola bez navodnjavanja kako bi se procijenio utjecaj vode na prinos.
Makropokus – postrna sjetva soje
Sjeme brzorastućih usjeva poput soje, suncokreta, sirka, prosa, pa čak i kratkovegetacijskog kukuruza (tzv. “stodanci”), sije se brzo u plitko obrađeno tlo kako bi se iskoristila vlaga preostala od ozimina. Ostatci žetve i mlade biljke dodatno sprječavaju gubitak vlage, čuvajući tlo od isušivanja.
Ako je moguće, poželjno je postrne usjeve opskrbiti vodom, bilo putem ljetnih oluja ili navodnjavanjem. To osigurava urod jednak onome koji se postiže usjevima sjetve iz proljeća. Postrni usjevi često bolje podnose ljetne suše. Zato jer u kritičnim fazama oplodnje i formiranja prinosa imaju dovoljan pristup vodi i povoljnijim uvjetima. To je osobito važno u novim klimatskim uvjetima, gdje visoke temperature i suša početkom ljeta mogu negativno utjecati na prinos usjeva posijanih u proljeće. Paradoksalno, manji, ali dobro opskrbljeni usjevi često nadmašuju urodom one koji su bili izloženi stresu u ključnim fazama rasta.
Objavljivanje preporuka – postrna sjetva soje
Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek preuzeo je odgovornost praćenja parametara rasta i razvoja postrne soje. Uključujući analizu svojstava tla (zbijenost, poroznost, poljski vodni kapacitet), uspješnost nicanja, te brojnost sklopa. Fakultet će također biti prisutan tijekom žetve kako bi zabilježio podatke o prinosu po hektaru, vlažnosti zrna, hektolitarskoj i apsolutnoj masi te ostalim parametrima poput čistoće, loma zrna i količine proteina. Na temelju prikupljenih podataka bit će objavljene preporuke za dobru poljoprivrednu praksu postrne sjetve soje s navodnjavanjem.
Osim ovih podataka, analizirat će se i ostatci nadzemnih dijelova usjeva (stabljike) i korijena kako bi se utvrdila koncentracija dušika. Time će se dobiti uvid u učinak različitih tretmana na sadržaj organskog dušika, koji ostaje na raspolaganju sljedećem usjevu.
Biomasa postrno uzgojene soje bit će evaluirana i od strane prof. dr. sc. Davora Kralika s FAZOS-a, kao potencijalna sirovina za dobivanje bioplina. Uz to, ispitivat će se uporabna vrijednost fermentacijskih ostataka, tzv. biodigestata, za dobivanje organskog gnojiva. To može dodatno obogatiti poljoprivredne površine siromašne humusom. Ključno je istaknuti da se ovim pokusom pokušava ostvariti druga žetva u istoj sezoni. Pri čemu soja ima dodatnu prednost jer ostavlja značajne količine organskog dušika u tlu, koristeći globalno zatopljenje za produljenje vegetacijske sezone te navodnjavanje kao odgovor na nedostatak prirodnih oborina.
Ekološki uzgoj soje i očuvanje okoliša
Voda za navodnjavanje crpi se iz rijeke Dunav i primjenjuje na ekološki uzgojenu površinu. Gdje je tlo već godinama bez upotrebe pesticida i mineralnih gnojiva. Ocjedna voda s ovih polja vraća se u okoliš praktički čišća nego što je izuzeta, zahvaljujući bogatstvu mikroorganizama koji uklanjaju nečistoće iz “prljave” vode. Ovi rezultati ekološke i navodnjavane postrne soje trebali bi poslužiti kao smjernice za planiranje poljoprivredne proizvodnje u novim klimatskim uvjetima. Takvi uzgoji ne bi trebali biti percipirani samo kao potrošači resursa, nego i kao doprinos očuvanju okoliša, te bi trebalo razmotriti načine nagrađivanja takvih praksi, uključujući besplatnu vodu za navodnjavanje.
Promišljanje o poljoprivredi u uvjetima globalnog zatopljenja moglo bi napokon dovesti do uobičajene prakse postrnih žetvi na značajnim površinama uz naše rijeke, uz dodatnu korist čišće vode koju vraćamo u prirodu. Tako bi se ostvarila dugoročna održivost poljoprivrede u našim krajevima, s iskorištavanjem prednosti globalnih klimatskih promjena i racionalnim upravljanjem vodnim resursima.