Pir – povratak nekad iznimno popularne strne žitarice
Pir (Triticum spelta L.; Triticum aestivum spp. spelta) je polimorfna strna žitarica čija točna sistematska pripadnost još uvijek nije u potpunosti definirana. Smatra se da je pir nastao spontanim križanjem tetraploidne dvozrne pšenice Triticum turgidum var. dicoccum i diploidne vrste Triticum tauschii (poznata i kao Aegilops squarrosa).
S botaničkog aspekta, pir pripada porodici trava, rod Triticum (pšenica), te je bliski srodnik obične (meke) pšenice. U različitim regijama pir je poznat pod brojnim nazivima, poput: pir ozimi, pir pravi, gobino, krupnik, dinkel, piorovica, silj, žilj, noktaš, opah, osvah i drugi. Prema novijim istraživanjima, pir je nastao prije otprilike 7.000 godina u području Transkavkazja, vjerojatno spontanim križanjem divljih travnih vrsta. Najstariji arheološki nalazi ove vrste pšenice datiraju iz četvrtog tisućljeća prije Krista, pronađeni u dolini Nila. Azijska plemena značajno su doprinijela širenju pira diljem Europe, a kasnije su ga Rimljani promovirali kroz cijelo Rimsko Carstvo.
Razvojem visokorodnih sorti meke pšenice, pir je potisnut iz šire proizvodnje te je preživljavao samo u bankama gena. Međutim, sedamdesetih godina 20. stoljeća, s porastom ekološke svijesti i potražnjom za zdravijom hranom, pir je doživio svoj povratak na poljoprivredna polja širom svijeta. Njegova nutritivna i ljekovita svojstva, osobito oljuštenog zrna, pokazala su se ključnim u tom procesu. Prvi koraci u njegovom modernom uzgoju započeli su u Švicarskoj, zatim u Austriji. Kasnije i u drugim razvijenim zemljama zapadne Europe i Sjeverne Amerike. Povećani interes za pir zabilježen je i u Hrvatskoj, gdje površine pod ovom kulturom bilježe porast, prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.
| GODINA | POVRŠINA (ha) U RH |
| 2014. | 764,14 |
| 2015. | 1743,37 |
| 2016. | 3320,48 |
| 2017. | 1651,35 |
| 2018. | 2718,22 |
| 2019. | 1453,2 |
| 2020. | 2712,18 |
| 2021. | 3924,25 |
| 2022. | 4124,81 |
Pir se još uvijek ne uzgaja na većim površinama iz nekoliko razloga. Osim kod ekoloških proizvođača, pir nailazi na izazove poput teške vršidbe, osipanja zrna tijekom žetve zbog lomljivog klasnog vretena te dodatnih koraka obrade, uključujući ljuštenje, kako bi se zrno pripremilo za meljavu. Najznačajniji faktor ograničenja je ipak manji prinos u usporedbi s mekom pšenicom. Prinosi pira kreću se od 2,5 do 4 t/ha zrna u ljusci (pljevici), uz udio pljeve i pljevica u ukupnoj masi klasa od 21-32%, ovisno o sorti i uvjetima uzgoja. U povoljnim agroekološkim uvjetima, indeks pljeve je niži, dok u sušnim godinama raste.
Najveći broj sorata pira uzgaja se u Švicarskoj, dok su u Hrvatskoj najraširenije sorte Ostro i Bc Vigor. Sjetva pira obavlja se od sredine do kraja listopada, sa sjetvenom normom od 170-230 kg/ha. Pir se na istoj parceli može uzgajati svakih 3-5 godina. Najpogodniji predusjevi za uzgoj uključuju korjenaste usjeve, uljanu repicu, suncokret, kukuruz, krumpir, mahunarke i zob.
Za razliku od pšenice, pir ima skromnije zahtjeve prema klimatskim i zemljišnim uvjetima. Najbolje uspijeva na plodnim, dubokim, umjereno vlažnim tlima s blago kiselom reakcijom. No može rasti i na manje kvalitetnim tlima te na većim nadmorskim visinama. Pir raste brže u proljeće i otporniji je na niske temperature. Njegova efikasnost u korištenju hranjivih tvari iz tla znači da ne zahtijeva visoke količine dušičnih gnojiva, uz potreban oprez jer prekomjerna gnojidba može dovesti do polijeganja usjeva. Za ostvarivanje dobrih prinosa potrebno je 500-700 mm dobro raspoređenih oborina, a najosjetljiviji je na manjak vlage tijekom faza vlatanja i nalijevanja zrna.
Zrno pira bogato je mnogim tvarima važnim za ljudsku prehranu. Neki kultivari sadrže preko 20% bjelančevina, što je više nego kod obične pšenice. Također, pir sadrži veće količine dijetalnih vlakana, proteina, nezasićenih masnih kiselina, aminokiselina i vitamina A, D i E. Uz to, pir je odličan izvor minerala poput mangana, fosfora i niacina (vitamina B3), dok je bogat i ugljikohidratima. Njegov ljepak je topljiviji u vodi nego onaj iz pšenice, što ga čini lakše probavljivim i pogodnijim za osobe s intolerancijom na gluten. Zrno pira sadrži višu razinu esencijalnih aminokiselina od većine vrsta pšenice, uključujući triptofan, koji potiče proizvodnju serotonina, važnog za regulaciju raspoloženja.