Ispravno gnojenje u ratarstvu: Ključne smjernice i savjeti
Za pravilno određivanje količine hranjivih tvari pri planiranju prinosa, važno je poznavati potrebe određene poljoprivredne kulture i zalihe hranjivih tvari u tlu. Količina hranjiva koju treba osigurati gnojidbom predstavlja razliku između potreba biljaka za postizanje ciljanog prinosa i raspoloživih hranjiva u tlu.
Kako bi se precizno odredile potrebe za hranjivim tvarima, ključno je imati uvid u plodnost tla putem kemijske analize. Uz ukupne količine hranjiva, potrebno je razumjeti i dinamiku njihovog usvajanja od strane biljaka. Kod većine ratarskih i krmnih kultura, primjenjuje se pravilo da se 2/3 potrebne količine fosfora i kalija unosi prilikom oranja (osnovna obrada tla), dok se preostale količine dodaju tijekom predsjetvene pripreme. Također, dio dušičnih gnojiva dodaje se kroz prihranu, koja može biti obavljena jednom ili više puta, ovisno o kulturi i uvjetima.
Uravnotežena gnojidba osigurava dovoljne količine hranjiva za biljke, dok istovremeno vodi računa o ekonomičnosti i zaštiti okoliša. Prekomjerna gnojidba može biti štetna, a nedovoljna dovodi do osiromašenja tla, jer izostanak povratka hranjivih tvari kroz žetvu ili berbu dugoročno smanjuje njegovu plodnost.
O čemu ovisi gnojidba?
Gnojidba ovisi o brojnim čimbenicima, zbog čega nije uvijek lako postići optimalnu ravnotežu hranjivih tvari za biljke. Vanjski faktori poput tla, vode, temperature i zraka izravno utječu na sposobnost biljaka da usvoje hranjive tvari. Prilikom planiranja gnojidbe, potrebno je uzeti u obzir sljedeće:
- Plodnost tla – Važno je poznavati kvalitetu tla na kojem se uzgajaju biljke.
- Planirani prinos – Očekivani prinos uzgajane vrste treba biti ključan vodič za gnojidbu.
- Potrebe kultura za hranivima – Svaka biljka ima specifične zahtjeve za hranjivim tvarima.
- Dinamika usvajanja hranjiva – Različite kulture usvajaju hranjive tvari različitim tempom.
- Iznošenje hraniva postignutim urodom – Treba uzeti u obzir koliko hraniva biljka “iznosi” kroz žetvu ili berbu.
Optimalna količina hraniva također ovisi o unosu žetvenih ostataka, vrsti i količini organskog gnojiva (kao što je stajski gnoj ili sideracija). U plodoredu, osobito ako se uzgajaju mahunarke (poput soje ili lucerne), smanjuje se potreba za dodatnom primjenom mineralnih gnojiva. Organska gnojiva ne samo da opskrbljuju biljke makrohranivima, već pozitivno utječu na strukturu tla i sadržaj mikrohraniva te organske tvari, a pravilna i izbalansirana gnojidba doprinosi zaštiti tla i vode od onečišćenja.
Gnojidba kukuruza
Za optimalan prinos od 8-10 t/ha suhog zrna, kukuruz prosječno usvoji:
- 240-300 kg/ha dušika (N),
- 80-120 kg/ha fosfora (P₂O₅),
- 180-250 kg/ha kalija (K₂O).
Uz te makrohranive, kukuruz apsorbira i 45-55 kg kalcija i magnezija te 25-35 kg sumpora. Dio tih potreba pokriva se iz tla, dok je ostatak potrebno osigurati gnojidbom.
Preporučena količina gnojiva na tlima prosječne plodnosti iznosi 150-200 kg/ha dušika, 100-150 kg/ha fosfora i 120-200 kg/ha kalija. Fosfor i kalij, budući da se slabo pomiču u tlu, treba primijeniti prije osnovne obrade tla kako bi se osigurala njihova dostupnost u kasnijim fazama rasta, kada je razvoj korijena najintenzivniji.
Na pjeskovitim tlima, zbog mogućnosti ispiranja kalija, preporučuje se primjena većih količina fosfora i kalija prije sjetve. Osim toga, startna gnojidba koja se primjenjuje istovremeno sa sjetvom može poboljšati rane faze rasta, osobito na siromašnim ili vrlo kiselim tlima.
Za dobar prinos važno je uravnoteženo dodavanje dušika i kalija jer biljke koje primaju previše dušika, a premalo kalija, postaju osjetljivije na štetnike i bolesti. Osim toga, kalij pomaže kukuruzu da bolje podnosi sušu.
Važnost organske gnojidbe
Stajski gnoj, ako se pravilno primijeni, pruža dugoročne koristi za tlo, osobito na težim tlima gdje se razgrađuje sporije i djeluje dulje (4-5 godina). Na lakšim tlima njegovo djelovanje traje kraće (1-2 godine). Kvaliteta stajskog gnoja ovisi o vrsti životinja, stelji i njegovoj zrelosti. Kod njegove primjene, važno je smanjiti gubitke dušika i ravnomjerno ga rasporediti po tlu.
Kukuruz većinu potrebnih mikrohraniva usvaja iz tla, ali povremeno može doći do nedostatka cinka na određenim tlima, što može zahtijevati dodatne mjere za uspješan uzgoj.
Gnojidba strnih žitarica
Ako su ozime strne žitarice posijane nakon predkulture koja ostavlja veliku količinu žetvenih ostataka, poput kukuruza, prije osnovne obrade tla potrebno je dodati 100-150 kg/ha UREE ili 100-120 l/ha UAN-a kako bi se potaknula bolja razgradnja biljnih ostataka.
Osnovnom gnojidbom u tlo treba unijeti mineralna gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija, kao što su PK 20-30 ili NPK formulacije (npr. NPK 8-26-26, NPK 7-20-30, NPK 5-15-30, ili NPK 10-30-20) u količini od 200-400 kg/ha. Predsjetvena gnojidba provodi se s 150-200 kg/ha NPK 15-15-15.
Zob i raž imaju manje potrebe za makrohranivima (dušik, fosfor, kalij) zbog nižih potencijalnih prinosa i bolje razvijenog korijenovog sustava u usporedbi s drugim strnim žitaricama.
Proljetnom prihranom dodaje se dušik, a količina ovisi o vrsti i sorti strne žitarice, vremenskim uvjetima i stanju usjeva.
