Bolesti kukuruza: Koliko mogu smanjiti urod?

Kukuruz kao najvažnija poljoprivredna kultura u Hrvatskoj

Kukuruz je vodeća poljoprivredna kultura u Hrvatskoj, zauzimajući najveće poljoprivredne površine. Ova biljka, koju je čovjek uzgojio i oplemenio, odigrala je ključnu ulogu u povijesti, spašavajući milijune ljudi od gladi od dolaska u Europu. U Hrvatskoj se kukuruz uzgaja stoljećima, a njegovo prisustvo na obiteljskim gospodarstvima bilo je uobičajeno sve do prije pedesetak godina. I danas, od dalmatinskog zaleđa do Istre, preko sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije, polja kukuruza su neizostavni dio krajolika, posebno u razdoblju od proljeća do jeseni.

Različiti prinosi kukuruza

Prinosi kukuruza u Hrvatskoj variraju ovisno o vremenskim uvjetima, ali i ulaganjima u proizvodnju. Dok je zaštita od korova i dalje najvažniji aspekt uzgoja, bolesti kukuruza su često zapostavljene u usporedbi s drugim kulturama poput pšenice ili šećerne repe, gdje bolesti mogu značajno smanjiti prinose.

Zaštita kukuruza: Fokus na korove, a manje na bolesti

Suzbijanje korova u kukuruzu provodi se mehanički, ali i kemijskim herbicidima, koji su među najkorištenijim sredstvima za zaštitu bilja u Hrvatskoj. U ovim okolnostima, štetnici i bolesti nisu dobivali dovoljnu pažnju sve do pojave kukuruzne zlatice (Diabrotica virgifera) sredinom 1990-ih, koja je promijenila pristup uzgoju. Bolesti kukuruza ostale su manje važan problem jer nisu imale snažan potencijal za masovni razvoj i ozbiljne štete.

Hibridizacija kao ključ otpora prema bolestima

Jedan od ključnih razloga za nisku učestalost ozbiljnih bolesti kukuruza leži u hibridizaciji. Hibridi kukuruza odavno su razvijani s genima otpornosti na bolesti, čime se izbjeglo uključivanje osjetljivih linija. Današnji hibridi imaju visoku toleranciju na bolesti, što ih čini tržišnim standardom. Oplemenjivanje kukuruza nastavlja biti važan dio razvoja novih hibrida, s naglaskom na otpornost prema bolestima.

Mjehurasta snijet – najpoznatija bolest kukuruza

Mjehurasta snijet (Ustilago maydis) najpoznatija je bolest kukuruza, koja se može naći gotovo na svakom polju. Bolest se manifestira pojavom mjehurića bjeličaste boje na klipu, stabljici ili listu. Unutar mjehura nalazi se smeđi prah – trajne spore gljive, koje se oslobađaju kada mjehurić pukne. Bolest je karakteristična samo za kukuruz, a zaraze su uglavnom blage i ne uzrokuju značajne gubitke, osim u monokulturi ili kod specifičnih sorti poput kokičara.

Utjecaj bolesti na proizvodnju kukuruza

Mjehurasta snijet se često pojavljuje, ali gospodarske štete su rijetke. Iako su bolesti kukuruza na „trećem mjestu“ po važnosti, uz hibridizaciju i pravilno upravljanje, kukuruz ostaje jedna od najotpornijih kultura na poljima Hrvatske.

Bolesti kukuruza: Vještičje metle i Fusarium vrste

Kukuruz može biti pogođen bolestima koje uzrokuju nenormalan rast tkiva, poput plamenjače, poznate i kao “vještičje metle”. Ovu bolest uzrokuje pseudogljiva Sclerospora macrospora, a simptomi se najčešće pojavljuju na metlicama, koje se pretvaraju u deformirano lisno tkivo, nepravilno razgranato i raščupano. Bolest je poznata i pod nazivom “crazy top” ili “ludi vrh”. Plamenjača je rijetka i pojavljuje se uglavnom kada se na parceli zadrži voda u osjetljivoj fazi rasta biljaka.

Tri tipa bolesti kukuruza uzrokovane Fusarium vrstama

Gljive iz roda Fusarium mogu prouzročiti značajne štete na kukuruzu, a tri glavne bolesti koje uzrokuju su: trulež sjemena i palež klijanaca, fuzarijska trulež stabljike i fuzarijska trulež klipa. Od ovih, najvažnija u Hrvatskoj je fuzarijska trulež klipa, koja se javlja često, naročito u kišovitim kasnim ljetima i jesenima.

Fuzarijska trulež klipa

Ovu bolest uzrokuju tri gljive: Fusarium verticillioides, Fusarium proliferatum i Fusarium graminearum. Prve dvije gljive uzrokuju “rozu” trulež klipa, koja obično započinje od vrha klipa, prekrivajući zrna bjeličastim ili rozim micelijem. Trulež se često javlja tamo gdje su klipovi oštećeni kukuruznim moljcem (Ostrinia nubilalis). Treća gljiva, Fusarium graminearum, uzrokuje “crvenu” trulež klipa, koja se može pojaviti na bilo kojem dijelu klipa. Ova gljiva također uzrokuje ozbiljne štete u čestom plodoredu kukuruz–pšenica, jer lako prelazi s jednog na drugog domaćina. Zaražena zrna su trula, smežurana i prekrivena crvenkastim micelijem.

Fuzarijska trulež sjemena i stabljike

Fusarium gljive također uzrokuju trulež sjemena i palež klijanaca. U jače zaraženim uvjetima, sjeme propada, a sklop biljaka može biti prorijeđen, što dovodi do značajnih gubitaka. Kod truleži stabljike, gljive prodiru u unutrašnjost stabljike, uzrokujući truljenje i smeđenje tkiva, što slabi biljku i može uzrokovati lom stabljike.

Mikotoksini: Opasnost Fusarium vrsta

Osim što uzrokuju bolesti, gljive iz roda Fusarium poznate su po proizvodnji mikotoksina – toksičnih spojeva štetnih za zdravlje ljudi i životinja. Mikotoksini često predstavljaju veći problem od samih bolesti jer mogu kontaminirati kukuruz i proizvode od kukuruza. Europska unija propisuje stroge granice za dopuštene razine mikotoksina, osobito za osjetljive vrste životinja poput svinja i konja. Oplemenjivačke kuće ulažu velike napore u razvoj hibrida koji su manje osjetljivi na stvaranje mikotoksina, no svaki proizvođač kukuruza mora biti svjestan opasnosti koje mikotoksini predstavljaju.

Antraknoza i siva pjegavost lista kukuruza

Kukuruz može biti pogođen različitim bolestima koje utječu na njegov rast i prinos. Među njima se ističu antraknoza i siva pjegavost lista. Antraknozu uzrokuje gljiva Colletotrichum graminicola, koja je štetna ponajviše kao uzročnik truleži stabljike. Iako može napasti listove, ova bolest rijetko uzrokuje ozbiljne štete na njima. Zaraza se prepoznaje po sitnim crnim točkama koje se pojavljuju na stabljici i koje se spajaju u veće tamne pruge ili površine. Intenzitet bolesti ovisi o vremenu i dubini zaraze. Rane zaraze mogu prouzročiti smeđenje cijele biljke i njeno sušenje, dok kasne zaraze mogu negativno utjecati na razvoj klipa i zrna.

Siva pjegavost lista (Exserohilum turcicum)

Siva pjegavost lista, poznata i kao „helmintosporij“, jedina je potencijalno važna lisna bolest kukuruza u našim uzgojnim područjima. Na listovima se pojavljuju izdužene, elipsaste pjege sivo-smeđe boje koje se šire i mogu uzrokovati sušenje lista, osobito donjih dijelova biljke. Dok se bolest javi kasno ili slabije, utjecaj na prinos je minimalan. U zapadnoj Europi, siva pjegavost lista sve češće uzrokuje štete, a neke hibride napada vrlo intenzivno.

Ostale bolesti kukuruza

Na listovima kukuruza povremeno se pojavljuje i hrđa (Puccinia sorghi), koja se prepoznaje po sitnim pukotinama ispunjenima smeđim prahom. Iako rijetko uzrokuje značajnije štete, može se javiti u manjim razmjerima. Osim gljivičnih bolesti, kukuruz ponekad napadaju i bolesti uzrokovane virusima, bakterijama i fitoplazmama. Virusne bolesti su slabo istražene i smatra se da ne uzrokuju štete u proizvodnji. Među bakterijama, Erwinia stewartii, uzročnik venuća kukuruza, još nije zabilježena u Hrvatskoj, ali je otkrivena u Italiji.

Crvenilo kukuruza

Jedna od prijetnji kukuruzu je crvenilo, bolest koju uzrokuje fitoplazma, a prenose je cvrčci iz roda Reptalus. Bolest je prvi put zabilježena u Srbiji krajem 1960-ih, a kasnije se proširila na Rumunjsku, Bugarsku i druge zemlje regije. U Vojvodini su 2000-ih godina zabilježene dramatične štete od crvenila, s prinosima smanjenim i do 50%. Simptomi uključuju crvenilo listova, koje počinje od gornjih listova i širi se prema dolje, što rezultira smanjenim i deformiranim klipovima te nerazvijenim zrnima.

Prevencija i zaštita kukuruza od bolesti

Zaštita kukuruza danas se temelji prvenstveno na otpornosti hibrida. Oplemenjivanje omogućuje stvaranje hibrida otpornih na određene bolesti, dok se osjetljivi hibridi izbjegavaju stavljati na tržište. Ostale mjere zaštite uključuju tretiranje sjemena fungicidima, plodored i održavanje optimalnog sklopa biljaka. Većina sjemena kukuruza na tržištu već je tretirana fungicidima, što pomaže u sprječavanju bolesti u ranim fazama rasta.

Plodored je ključna mjera u borbi protiv bolesti kukuruza, jer mnogi uzročnici bolesti preživljavaju na biljnim ostacima. Najveće štete često se javljaju na parcelama gdje se kukuruz uzgaja u monokulturi. Optimalni sklop biljaka također je važan, jer pregusti sklop može stvoriti povoljne uvjete za razvoj bolesti.

Primjena fungicida u zaštiti kukuruza

Iako izravna primjena fungicida nije uobičajena u domaćoj proizvodnji, na tržištu su dostupni fungicidi kao što su Revyvit® (mefentriflukonazol), Patras® (azoksistrobin + tebukonazol), Propulse® (fluopiram + protiokonazol), Retengo® (piraklostrobin) i Prosaro® (protiokonazol + tebukonazol). Ovi proizvodi pokrivaju širok spektar bolesti i primjenjuju se od faze rasta stabljike do kraja cvatnje. Iako rezultati mogu varirati, u većini slučajeva zabilježen je pozitivan utjecaj na prinos, a isplativost tretmana najbolje je procijeniti vlastitim iskustvom.