Ključni faktori u uspješnom uzgoju stočnog ječma

Ječam zauzima drugo mjesto po površini zasijanih kultura u našim krajevima, odmah iza pšenice. Zahvaljujući kvalitetnim domaćim sortama koje su razvijene u našim institutima, proizvodnja ječma je prilagođena našim specifičnim agroekološkim uvjetima, što je od velike važnosti u današnjim izazovnim vremenima povezanima s klimatskim promjenama i događanjima u Europi.

Ječam je poznat kao ključna sirovina za proizvodnju slada, neophodnog za proizvodnju piva. Također predstavlja i izuzetno kvalitetnu stočnu hranu. Dok je za proizvodnju pivarskog ječma niska razina bjelančevina u zrnu poželjna, kod stočnog ječma visoki sadržaj bjelančevina je od ključne važnosti za njegovu kvalitetu. Međutim, i u proizvodnji stočnog ječma treba pažljivo upravljati gnojidbom. Zato jer prekomjerne količine gnojiva, osobito dušika, mogu negativno utjecati na rast i kvalitetu ječma. Posebnu pažnju treba posvetiti sprječavanju polijeganja. To može uzrokovati povećanu pojavu bolesti, sporije sušenje zrna, stvaranje mikotoksina i neugodan miris, čime ječam postaje neprikladan za hranidbu stoke.

Stoga je važno, uz pravilnu gnojidbu, birati sorte ječma otporne na bolesti i sušu kako bi se osigurala kvaliteta zrna pogodno za stočnu hranu. Ječam je osobito koristan u hranidbi svinja, gdje u uravnoteženom obroku doprinosi visokoj kvaliteti mesa. Na tržištu se mogu pronaći i sorte ječma s višim sadržajem β-glukana, koji pozitivno utječe na zdravlje životinja i može se koristiti kao alternativa antibioticima. Ječam s povećanim sadržajem β-glukana preporučuje se i za ljudsku prehranu u obliku kaše, pahuljica i brašna.

Zahtjevi stočnog ječma prema agroekološkim uvjetima

Stočni ječam se može uspješno uzgajati u različitim agroekološkim uvjetima, ali najbolje rezultate postiže u uvjetima povoljnog rasporeda oborina i temperatura do 30°C. Nažalost, sve ranije pojave visokih temperatura u proljeće, u kombinaciji s nedostatkom oborina, negativno utječu na nalijevanje zrna i mogu uzrokovati prisilno dozrijevanje, što smanjuje prinos. Stoga je važno birati sorte tolerantne na sušu kako bi se umanjila šteta od nepovoljnih vremenskih uvjeta.

Vremenski uvjeti također utječu na kemijski sastav zrna ječma. Oblačno vrijeme u vlažnim područjima pogoduje stvaranju škroba, dok suho, sunčano i toplo vrijeme povećava sadržaj bjelančevina. Ječam ne podnosi jako kisela tla niti pjeskovita tla. Optimalni pH tla za ječam je između 6,5 i 7,2. Na kiselim tlima, ječam ostvaruje niže prinose i slabiju kvalitetu zrna. Također, ječam nije pogodan za neuređena, slabo drenirana tla gdje se voda dugo zadržava.

Tehnologija proizvodnje stočnog ječma

Za uspješan uzgoj stočnog ječma važno je pridržavati se pravila plodoreda kako bi se smanjila pojava bolesti i štetnika. Idealni predusjevi za stočni ječam uključuju jednogodišnje zrnate mahunarke, među kojima je soja najzastupljenija u našim krajevima. Budući da mahunarke ostavljaju veće količine dušika u tlu, potrebno je pažljivo planirati gnojidbu, osobito dušikom. Uljana repica i suncokret također su dobri predusjevi. Dok okopavine mogu biti prikladne ako se površina dovoljno rano oslobodi kako bi se omogućila pravovremena obrada tla.

Ako su predusjevi višegodišnje djetelinsko-travne smjese, važno ih je pravovremeno zaorati jer mogu isušivati tlo, što može predstavljati problem ako dođe do suše prije sjetve ječma. Loši uvjeti nicanja mogu nastati u sušnim razdobljima. Drugi strni usjevi nisu idealni predusjevi za ječam jer često imaju slične bolesti i štetnike.

Ječam se može uzgajati minimalno u tropoljnom plodoredu. Što se tiče obrade tla, osnovna obrada (oranje) treba osigurati dobro zaoravanje žetvenih ostataka predkulture na dubini od 25 do 30 cm. Prije oranja, žetvene ostatke treba usitniti kako bi se osiguralo njihovo potpuno zaoravanje. Nakon oranja, tlo treba ostati da se slegne, a prije sjetve potrebno je obaviti predsjetvenu pripremu tla. Predsjetvenom obradom stvara se rastresiti sloj tla koji omogućuje polaganje sjemena na ravnomjernoj dubini te njegovo brzo i ujednačeno klijanje i nicanje, što je ključno za uspješan uzgoj ječma.

Gnojidba- stočni ječam

Ječam osjetljivo reagira na gnojidbu u odnosu na druge strne žitarice. Za stočni ječam, za razliku od pivarskog, poželjan je što veći sadržaj bjelančevina u zrnu, što se postiže dodavanjem većih količina dušika. Međutim, treba paziti da se ne izazove polijeganje usjeva. Pravilno određivanje količine hraniva zahtijeva analizu tla te poznavanje potreba ječma za hranivima i dinamiku njihovog korištenja tijekom vegetacije, kao i koeficijent iskorištavanja hraniva iz tla i dodanih gnojiva.

Za visoke prinose i kvalitetu zrna, osim dušika, potrebno je osigurati i dobru opskrbljenost fosforom i kalijem. Nedostatak fosfora i kalija može uzrokovati smanjenje sadržaja škroba u zrnu. Na srednje plodnim tlima za ozimi stočni ječam preporučuje se gnojidba s 90–140 kg/ha dušika (N), 80–90 kg/ha fosfora (P2O5) i 100–120 kg/ha kalija (K2O). Fosforna i kalijeva gnojiva treba primijeniti prije sjetve, pri čemu se polovica primjenjuje prije osnovne obrade tla, a druga polovica pri predsjetvenoj obradi tla.

Za ozimi ječam, oko 20–30% dušičnih gnojiva treba dodati prije sjetve, dok se ostatak dodaje tijekom vegetacije u dvije prihrane. Prva prihrana se obavlja odmah nakon početka vegetacije u proljeće, dodajući 60% preostalog dušika. Dok se druga prihrana s preostalih 40% dušika provodi na početku vlatanja. Kasnija prihrana može uzrokovati polijeganje ječma.

Sjetva- stočni ječam

Na tržištu se može pronaći veliki broj sorata stočnog ječma, kako domaćih, tako i stranih. Pri izboru sorte, osim rodnosti i kvalitete, važno je razmotriti njihovu tolerantnost na bolesti, polijeganje i sušu. Za hranidbu stoke koriste se višeredni i dvoredni ječam. Dok su na tržištu dostupne i golozrne sorte s povećanim sadržajem β-glukana, namijenjene ljudskoj prehrani i hranidbi stoke.

Za sjetvu treba koristiti kvalitetno certificirano sjeme koje osigurava brzo i ujednačeno nicanje. Optimalni rok sjetve za ozime sorte ječma je od 1. do 20. listopada, dok se jare sorte trebaju sijati što ranije u proljeće, krajem veljače ili početkom ožujka.

Sjetvena norma za ozimi višeredni i dvoredni ječam iznosi 350–450 klijavih zrna/m². Dok je za jari dvoredni ječam norma 350–500 klijavih zrna/m². Tijekom vegetacije potrebno je provoditi zaštitu od korova, bolesti i štetnika. Najznačajniji štetnik ječma koji može nanijeti velike štete je lema ili žitni balac (Oulema melanopus L.). Posebnu pažnju treba posvetiti lisnim ušima koje prenose virusnu bolest žutu patuljavost (kržljavost) ječma, što može značajno smanjiti prinos. Žetva stočnog ječma obavlja se kada je vlaga zrna oko 14%.